Press

Psihologinja u Dinamu: “Cilj je svakodnevno raditi na sebi, to je ključ uspjeha”

Sandra Šućurović dala je intervju za portal 100posto o svojem poslu psihologinje u GNK Dinamo. Cijeli članak možete pročitati na linku.

Sandra Šućurović važna je karika u Dinamu, posebice u nogometnoj školi koja je poznata u cijelom svijetu. Ona je Dinamov psiholog. Psihologiju je magistrirala u Zagrebu, a posebno ju zanima rad s mladim sportašima koji su danas pod velikim pritiskom. U razgovoru nam je otkrila čari svojeg posla i važnost psihologa u sportu.

“Inspiraciju mi daju upravo ti mladi igrači. Kad vidim koja sve odricanja imaju da bi se bavili nogometom, koji je njihova strast, to me dodatno motivira jer je psihologija u istoj toj mjeri moja strast”, počela je Šućurović pa objasnila zadaću psihologa u sportu:

“Zadaća psihologa u području sporta ima velike sličnosti kao i zadaća psihologa u ostalim granama: prvenstveno se bavimo ljudima i ljudskim ponašanjem. Moja zadaća se svodi na edukacije tri skupine: trenera, sportaša i roditelja. U edukaciji trenera cilj je obučiti trenere kako da na što adekvatnije načine pristupe sportašima i ostvare komunikaciju s njima. Treneri su najvažniji u vođenju momčadi, te kao takvi ostvaruju grupnu i individualnu komunikaciju, a naša je uloga biti im stručna podrška u tom i drugim procesima unutar momčadi”, kaže Šućurović.

Posebna su kategorija upravo mladi sportaši, ali i njihovi roditelji koji često imaju prevelika očekivanja od svoje djece.

“Edukacija sportaša ide u smjeru postepenog razvijanja poželjnog pristupa i sportskih (životnih) vrijednosti poput rada, upornosti, usmjerenosti na učenje, suradnju i slično. Naposlijetku, rade se i edukacije s roditeljima na kojima se roditeljima nastoji pokazati kako da budu što bolja podrška svojoj djeci, kao i da budu što bolji suradnici sa stručnim stožerom, trenerima i slično.”

Šućurović je zadužena za školu nogometa u Dinamu.

“Naša nogometna škola ima visoki rejting na svjetskoj razini, a prva momčad redovito iz naše škole crpi nove, mlade snage za svoje redove. Upravo zato je važno da se svi sportaši u nogometnoj školi adekvatno pripreme za prelazak u seniorski nogomet”, kaže nam psihologinja mladih Dinamovaca pa objašnjava kako je radno vrijeme u sportu nepoznat pojam:

“U sportu nema radnog vremena. Svi treneri i sportski djelatnici svjesni su toga da je sport više poziv, nego posao i da samim time on ne poznaje praznike, vikende i fiksno radno vrijeme. Kada drugi odmaraju, mi koristimo vrijeme za organizaciju i odlazak na natjecanja, turnire, utakmice, treninge, edukacije. Za raditi u sportu potrebno je puno ljubavi, jer on iziskuje puno energije. Upravo ove činjenice ukazuju i koliko naši igrači imaju puno odricanja u svojem osobnom životu, no s obzirom da im je nogomet tolika strast – mislim da im to i nije teško.”

Koliko je uopće važno da igrači imaju asistenciju psihologa?

“Naši igrači su istovremeno i učenici, stoga Dinamova škola veliku pažnju usmjerava na usklađivanje školskih i sportskih obaveza. Iako je Dinamo nogometni klub, politika škole je takva da se od igrača traži da redovito pohađaju nastavu, ostvaruju svoje školske obaveze i budu odgovorni. Svjesni smo da svi igrači iz škole ne postaju profesionalci, te želimo tu svijest prenijeti i na njih i njihovu okolinu, kako bi im vještine koje će naučiti u školi bili oslonac u životu. Ponosni smo na to da unutar svake ekipe imamo veliki broj gimnazijalaca, što potvrđuje da se može biti uspješan nogometaš i učenik. Ako netko ima problema s učenjem ili zaostaje s nastavom, škola organizira učenje u vlastitom prostoru. Kao psihologu, primaran mi je cilj ostvariti dobru i kontinuiranu komunikaciju s razrednicima i profesorima, a igračima pokazati različite metode učenja i pobrinuti se da što lakše izbalansiraju školske i sportske obaveze”, kaže Šućurović pa objašnjava kako psiholog ne služi isključivo za pomoć u rješavanju problema:

“Iako postoji percepcija da je psiholog isključivo pomoć u rješavanju problema, jednako tako bavimo se unaprjeđivanjem vještina pojedinca koje će mu omogućit maksimalni razvoj te povećati zadovoljstvo igranjem nogometa, a posljedično i izvedbu. Neke od stvari koje se rade s igračima su samomotivacija, razvijanje pažnje i koncentracije, kvalitetna komunikacija sa suigračima, kontrola napetosti i poticanje optimalne razine pobuđenosti, samodisciplina, poticanje timskog duha i slično. Sredstva i metode kojima se ostvaruju navedene stvari su individualni razgovori i savjetovanja, grupne radionice, samostalna izvršavanja zadataka i slično.”

Psiholog je tu i da pomogne treneru.

“Osim igrača, najznačajnija uloga psihologa u sportu je da bude podrška treneru, te da na trenera prenese znanja potrebita za rad sa sportašima, ali koja doprinose tome da sportaš napreduje sukladno svojim mogućnostima. Sportaši i treneri su u svakodnevnoj interakciji, a trener je sportašu najveći autoritet i može imati najveći utjecaj na sportaša. Najbolji rezultati se postižu kada trener i psiholog imaju otvorenu i uzajamno korisnu komunikaciju. Jedan od poznatih psihologa koji rade na području sporta, Bill Beswick, opisao je takvu interakciju sa engleskim trenerom Steveom McLarenom koji je želio raditi na svojim vještinama, te je koristio psihologa kao vlastitog trenera.”

Cilj je zapravo mlade ljude naučiti kako se nositi sa životom. Kad to nauče već u nogometnoj školi, u seniorskom nogometu nemaju problema.

“Potrebno je kontinuirano raditi na sebi i to ne prestaje kada igrač prijeđe u seniorske redove. Za rad na sebi nije nužno koristiti usluge psihologe, mnogi igrači već imaju razvijene vještine koje mogu primijenjivati kada su u seniorskom nogometu. Primjerice, ako igrač za vrijeme pohađanja nogometne škole nauči vještine nošenja sa stresnim situacijama ili vještine reguliranja optimalne razine pobuđenosti, on će to vjerojatno nastaviti raditi i kada prijeđe u seniorski nogomet bez podrške psihologa.”

S obzirom da je zadaća edukacija i kontinuirani rad, ne postoje posebne metode “dizanja” igrača nakon poraza.

“Cjelokupni rad trenera i ostalih sportskih djelatnika Nogometne škole Dinamo usmjeren je na razvoj igrača i momčadskih procesa, a rezultat doživljavamo kao posljedicu toga. Porazi ne predstavljaju problem, već su podloga za daljnje napredovanje i rad na nedostatcima igrača i ekipe. Usmjeravajući pažnju na razvitak vještina, a ne na rezultat, smanjuje se pritisak na igrača i trenere, a to im omogućuje da se lakše nose sa pogreškama, pretvaraju ih u iskustvo iz kojeg uče i da češće izlaze iz svojih zona ugode. U Dinamu postoje velika očekivanja u pogledu izvrsnosti rada, koji se u manjem dijelu mogu ogledati i u rezultatskom uspjehu, ali važno je naglasiti da to nikako nije jedini način ocjene rada i uspješnosti.”

I ti klinci iz Dinama koji nam donose radost osvajanjem brojnih trofeja, a neki od njih nas ponosnima čine i kao seniori, ipak su samo obični ljudi. Imaju iste probleme kao i drugi klinci, samo manje vremena zbog svojeg i našeg Dinama.

“Igrači su po svojim vještinama, znanjima i sposobnostima u psihološkom pogledu isti kao i ostali pripadnici opće populacije. Problem jednog igrača nogometne škole je isti kao i problem „običnog“ učenika u srednjoj školi. Jedino što ih razlikuje jest manjak vremena zbog izrazito zahtjevnih sportskih obaveza u vidu treninga, utakmica, odlazaka na turnire i slično. Ne volim koristiti riječ problem; na probleme u nogometnoj školi gledamo kao područja napretka u razvoju novih vještina i znanja.”

Psiholog u sportu je svakako važan, no ipak smo dojma da u Hrvatskoj nema baš puno sportskih kolektiva koji koriste usluge psihologa.

“Po mojim spoznajama, svakim danom se povećava korištenje usluga psihologa u sportu. Sportski savezi i klubovi naučili su se prepoznati u kojim segmentima psiholog u sportu može imati svoj doprinos. Trenutno na nivou Zagrebačkog sportskog saveza kolega Boris Balent, sa svojim timom, na mjesečnoj razini održava radionice o psihološkoj pripremi sportaša za sve trenere koji su učlanjeni u Savez. No, kada bi se uspoređivali sa sportskim kolektivima na Europskoj razini moglo bi se reći da postoji dosta prostora za napredak.”

Za kraj, biste li se odrekli rada u Dinamu i otišli na neko drugo, “obično” radno mjesto koje sigurno ne pruža toliku dinamiku kao sport?

“Izuzetno sam sretna što radim u Nogometnoj školi Dinamo gdje direktor škole gospodin Ivo Šušak i ostatak upravljačkog tima cijene i razumiju rad psihologa u području sporta, što mi omogućuje da svoj posao obavljam profesionalno. Također mi je osobito zadovoljstvo raditi s mladim ljudima, kojima pokušavam prenijeti ispravne životne vrijednosti poput discipline, odgovornosti, predanosti radu, otvorenosti za učenje i slično. Meni, ali i cijeloj školi, želja je da razvijemo kvalitetne ljude. Ako uz to razvijemo kvalitetne igrače – odlično, no primarno je da ovi mladi ljudi, čak i ako ne uspiju kao nogometaši, uspiju u životu kao disciplinirani, odgovorni i predani ljudi”, zaključila je Šućurović.